Prema zakonu o zaštiti bilja, pesticidi kao sredstva za zaštitu bilja definiraju se kao kemijski ili mikrobiološki proizvodi namijenjeni za suzbijanje ili sprečavanje napada štetnika i uzročnika bolesti (insekticidi, fungicidi), uništavanje neželjenih vrsta biljaka i korova (herbicidi), djelovanje na životne procese biljaka na način različit od sredstava za ishranu biljaka (defolijanti, retardanti, …) te poboljšanje djelovanja navedenih pesticida (poboljšivači).

Pod štetnosti koja se navodi podrazumijeva se ekonomska šteta ljudskoj poljoprivredi i industriji – smanjenje prinosa ili količine i kvalitete dobivene hrane. Stoga su u posljednjih pedesetak godina, pesticidi zajedno sa umjetnim gnojivima, postali najtraženiji proizvodi u poljoprivredi.

Kod primjene pesticida potrebno je poznavati i razumijevati neke pojmove, kao što su doza pesticida, formulacija pesticida, generički naziv, karenca, radna karenca, perzistentnost i rezistentnost, srednja letalna doza, toleranca, i mnogi drugi. Na prvu, dok ih čitate, svi ovi pojmovi vas umaraju i zbunjuju. Zar ne? Iskustvo i opažanje mi govore da mnogi poljoprivrednici, kako mali tako i veliki, imaju isti efekt čitajući sve ove podatke na etiketama pesticida koja se nalazi na ambalaži. I što se onda događa? Djeluju prema svome nahođenju, određujući dozu i koncentraciju “odoka”. O rezultatima takvog djelovanja i cijeni koju čovjek plaća u borbi sa štetnicima ćemo kasnije.

Svako sredstvo za zaštitu bilja koje se stavlja na tržište i koristi u Hrvatskoj mora biti registrirano ili imati odgovarajuću dozvolu Ministarstva poljoprivrede. Iako su moderni pesticidi napredovali i postali donekle sigurniji, učinkovitiji i specifični za određenu vrstu i područje primjene, oni su konstantno predmet povećanog regulatornog nadzora. Razlog tome su postojanost pesticida i njihova mogućnost prodiranja i širenja u sustave podzemnih i površinskih voda kao i mogućnost utjecaja na druge organizme u tlu.

Gdje i kako živimo i radimo stalno utječe na naše zdravlje, na vidljive i nevidljive načine. A životna sredina uključuje i ishranu i način življenja. Veliki broj pesticida je u svakodnevnoj komercijalnoj upotrebi u mnogim granama industrije, velik broj novih pesticida se svake godine pojavi na tržištu. Ono što nas može zabrinjavati je činjenica da većina novih pesticida nije ispitana da bi se uvidjeli njihovi štetni učinci.

Iako su pesticidi dizajnirani kako bi uništili određene žive organizme, njihov spektar djelovanja nije ograničen samo na one vrste koje nanose štetu, a to znači da djeluju pogubno i na ostala bića, uključujući i ljude.

Kako sve počinje? Kada komercijalni pesticid završi u rukama potrošača, najvažnije je poznavati efekt i radijus djelovanja pesticida. Stoga svaku osobu koja dolazi u kontakt s pesticidima treba detaljno informirati o toksičnim osobinama preparata, o opasnostima pri neopreznom rukovanju i s mjerama zaštite. Svi poljoprivredni djelatnici poznaju gdje se pojedini pesticid upotrebljava. Ali zanemaruju bitnu stavku – količinu i koncentraciju pri primjeni. Primjerice, ako poljoprivrednik pretjera s količinom pri upotrebi, negativne posljedice su mnogobrojne, kako posredno tako i neposredno. Apsorpcija pesticida u živi organizam je moguća na tri načina: preko kože, organa za probavu i pluća. Neposredno smo pesticidima izloženi u samom trenutku primjene, ali kako to znamo, većinom se dobro zaštitimo (koža i dišni putevi). Najveće posljedice ostvaruju se pri posrednom djelovanju na ljudski organizam, kada lancem ishrane završe u našem organizmu i organima za probavu.

Treba znati da su pesticidi izuzetno perzistentni, odnosno njihov ostatak (koji je često zanemaren, čak i zakonski) nakon upotrebe je prilično stabilan u prirodi i otporan na degradaciju prirodnim putem. Prevelikom upotrebom pesticida pojedine patogene vrste razvijaju rezistentnost prema pesticidima, odnosno dolazi do pojave gubitka djelotvornosti jednog isprva djelotvornog pesticida (što se nadovezuje na prethodnu informaciju o konstantnom razvoju novih pesticida). Takvi pesticidi koji gube svoju funkciju nakupljaju se u tlu, uništavajući ekosustav tla i vode u okolici. Uništavaju se mikroorganizmi koji prerađuju organsku tvar u tlu, uništavaju se kukci i pčele koji oprašuju biljne kulture, a ispiranjem s tla i kroz tlo završavaju u vodotocima. U praksi, naročito kod tretiranja voćnjaka, dolazi do izražaja njihova opasnost za trovanje pčela. Veliki broj pesticida zbog svojih kemijskih i bioloških karakteristika poslije primjene mogu uzrokovati na biljnim organima razne neželjene pojave koje se najčešće pojavljuju u vidu nekroza. Tu pojavu nazivamo fitotoksičnost. Fitotoksičnost se najčešće javlja u vidu nekrotičnih simptoma kao što su lisne pjege, sušenje i opadanje lišća, deformacije biljnih dijelova i dr. Uzroci koji dovode do ove pojave mogu biti različiti: neispravni pripravci sredstava za zaštitu bilja, njihov pogrešan izbor, predoziranje ili prevelika koncentracija, različita osjetljivost biljaka i sorti, nepovoljni klimatski uvjeti, nepravilan način primjene itd.

Isto tako, opasnost se ne odnosi na samu otrovnost gledajući biološki i kemijski, već na mogućnost da će do nje doći, odnosno vjerojatnost da upotrebom nekog pesticida može doći do otrovanja. Npr., jedan te isti pesticid po kemijskom sastavu nije jednako opasan u ovisnosti da li dolazi kao prašivo ili granule ili dr., pa je samim time njegova opasnost različita. Može se reći da pesticidi u vidu prašiva imaju veću opasnost od onih u vidu granula ili emulzije i dr.

Mnoge biljne kulture imaju moć hiperakumulacije kako teških metala tako i nerazgrađenih dijelova pesticida.

Sada dolazimo do trećeg načina apsorpcije pesticida u ljudski organizam – apsorpcija kroz lanac ishrane. Ovaj način je najopasniji jer djeluje kroz naše neznanje – ne znamo podrijetlo hrane, načine i intenzitet tretiranja, vrijeme proizvodnje… Pojedina hrana može sadržavati smjesu različitih pesticida kao što i raznolikom hranom unosimo različite pesticide u isto vrijeme. Iako ih najviše očekujemo u hrani biljnih podrijetla, oni vrlo jednostavno ulaze u čitav hranidbeni lanac i dugo se zadržavaju zbog već navedene postojanosti i spore razgradnje. Njihova prisutnost ne opada čak ni povlačenjem iz upotrebe.

Krenimo redom s djelovanjem pesticida na ljudski organizam. Istraživanja su pokazala da je dugoročan kumulativan učinak nakupljanja pesticida ili njegovih metabolita u organizmu povezan s pojavom raznih bolesti: karcinomi, tumori na mozgu, abnormalnost spermija, Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) godišnje dokumentira oko 3 milijuna trovanja uzrokovana pesticidima, od čega čak 220 000 sa smrtnim ishodom. Dugotrajna izloženost pesticidima može imati teške posljedice na živčani sustav te uzrokovati slabo pamćenje, teškoće u koordinaciji te smanjiti reflekse, vidne sposobnosti i motoričke vještine. Ovi simptomi su obično vrlo suptilni i razvijaju se vrlo polako, a rijetko se njihov uzrok prepoznaje upravo u pesticidima. Također, toksini iz pesticida uzrokuju i astmu, alergije, hiperosjetljivost, hormonalne probleme, bolesti reproduktivnog i probavnog sustava.

Znanstvenici koji se bave problematikom pesticida i njihova utjecaja na živa bića često iznenađuju s rezultatima. Znanstvena publikacija Scientific American objavila je da brojni pesticidi koji su donedavno smatrani bezopasnima blokiraju djelovanje muških hormona.

Uzmemo li u obzir koliko malo zapravo znamo o utjecaju pesticida na naše zdravlje, nije teško zaključiti kako ih vrlo olako koristimo u proizvodnji hrane, a namirnice tretirane njima konzumiramo svakodnevno.

Istraživanja stručnjaka za otkrivanje štetnih tvari u hrani u SAD-u otkrili su da se najviše pesticida nalazi u jagodama, špinatu, breskvama, jabukama, kruškama, trešnjama, grožđu, celeru, rajčicama, paprikama, krumpiru, krastavcima, zelenoj salati i grašku.

Danas je vrlo teško pronaći namirnice koje nisu tretirane pesticidima. Iako organsko voće i povrće postaje sve dostupnije, organsko ne znači nužno i slobodno od pesticida, tako da je jedini način da budete sigurni u ispravnost svojih namirnica njihov uzgoj u vlastitom vrtu.

Za kraj, na hrvatskom tržištu dostupno je oko 300 različitih tvari koje se koriste pojedinačno ili u smjesama kao pesticidi. Teži se smanjenju i racionalizaciji njihove upotrebe. Međutim, na crnom tržištu mogu se naći mnoge tvari koje su u nas zabranjene za upotrebu. Osim toga, mnogi pesticidi, kategorizirani kao profesionalni, različitim kanalima dolaze do neprofesionalnih korisnika. Na kraju, educiranost javnosti je na vrlo niskoj razini, što često dovodi do primjene neopravdano velikih količina vrlo otrovnih pesticida. Posljedično, time se ugrožava zdravlje pa i ljudski životi, prekomjerno se zagađuju prehrambeni proizvodi, ali i tlo i podzemne vode.

Piše: Zvonimir Jukić, Kemijsko-tehnološki fakultet Sveučilišta u Splitu