Svima koji se bave poljoprivredom, bilo profesionalno, bilo rekreativno za vlastite potrebe, je jasno da se gnojidbom osigurava poljoprivrednim usjevima ishranu biogenim elementima, kojih u tlu nema dovoljno, a sve kako bi se postigli visoki i stabilni prinosi. Što to znači? Stabilan prinos znači da je prinos kvalitetan uzimajući fizikalne i biokemijske aspekte – visoka razina aminokiselina, proteina, visok udio suhe tvari, vitamina uz kvalitetnu teksturu ploda i lista.
Biljni metabolizam je sličan ljudskom, pa tako u sastav biljaka ulazi čitav niz elemenata koje biljka usvaja iz tla ili atmosfere. Znatan dio hranjivih elemenata iz tla se odnosi žetvom, dio se ispire ili prelazi u nepristupačne oblike za biljke. Stoga, ako se tako izgubljeni dio hranjiva ne nadoknadi, tlo postaje sva manje i manje plodno te dolazi do pada prinosa biljnih kultura.
Zbog toga je gnojidba ključna u održavanju i osiguravanju visokih i stabilnih prinosa uz nužno očuvanje plodnosti tla
Ono što je nužno i što se svakom poljoprivredniku nameće, neovisno o tome je profesionalac ili ne, jest poznavanje raspoložive količine hranjiva u tlu i potreba biljaka za elementima ishrane. Na osnovu te dvije informacije, može se kvalitetno procijeniti “doza” gnojiva potrebna za ostvarivanje kvalitetnog i visokog prinosa. Drugi aspekt poznavanja stanja tla i općih potreba biljaka je i opterećenje okoliša do kojeg može doći ako se u tlu, kao mediju u kojem se odvija izmjena frakcija hranjivih elemenata, akumulira višak hranjiva. Tada može doći do negativnih pojava za same biljne kulture, dok se dio hranjiva u obliku nitrata, fosfata i drugih soli ispire i završava ili u podzemnim vodama ili površinskim vodnim tokovima utječući na ekosustave.
Inače, tlo sadrži veliku količinu hranjiva koja je biljkama uglavnom nepristupačna. Raspoloživa su samo ona hranjiva u tlu koja se nalaze ili mogu prijeći u kemijski oblik koji biljke mogu usvojiti i moraju se nalaziti u zoni korijenovog sustava.
Pravilno određivanje doze gnojiva i njegove vrste, kemijski oblik hranjiva, vremena i načina primjene mora se temeljiti na znanstveno-stručnim spoznajama o raspoloživosti i odnosima hranjiva u tlu, fiziološkim potrebama biljke te ekonomičnosti proizvodnje.
Suvremene metode utvrđivanja potreba i planiranja gnojidbe svode se na dvije najčešće korištene tehnike:
- Vegetacijski (poljski) pokusi
- Kemijska analiza tla
Vegetacijski pokusi predstavljaju financijski pristupačniju metodu ali vremenski dugotrajnu jer su potrebni mnogi uzorci i mnogo rada. S druge strane, kemijska analiza tla daje trenutačno rezultate i pregled stanja tla na osnovu kojeg se mogu dobiti ili izraditi gojidbene preporuke od strane nadležnih stručnjaka.
Vegetacijski pokusi mogu biti u poljskim uvjetima i u kontroliranim uvjetima. Pokusi u poljskim uvjetima provode se radi dobivanja uvida kako utječe pojedina vrsta gnojiva na visinu i/ili kvalitetu prinosa, a rezultati testa mogu se pouzdano primjenjivati samo za iste ili vrlo slične agroekološke uvjete (podneblje, vrsta tla, klima, intenzitet navodnjavanja, …). Prednost pokusa u kontroliranim uvjetima je mogućnost postavljanja većeg broja pokusa, s više tretmana i ponavljanja, može se istovremeno testirati više varijanti i razina gnojidbe na više različitih tala. Naravno, glavni nedostatak je provođenje pokusa u teglama (posudama) koje ograničavaju količinu tla i mogućnost širenja i razvoja korijenovog sustava.
Najčešći vegetacijski pokus u posudama je Mitscherlichov test (za više detalja može se pronaći online PDF izdanje knjiga “Filozofija gnojidbe” i “Ishrana bilja” čiji je autor umirovljeni profesor s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, prof.dr.sc. Vladimir Vukadinović).
S druge strane, kemijska analiza tla postala je zakonski obvezna, ali dosta poljoprivrednika i dalje nije uključeno u sustav i nema osnovne informacije o tome koje institucije vrše analize tla, gdje se obavljaju analize tla ili kako dobiti pouzdanu preporuku gnojidbe. Isto tako, veliki problem je i činjenica da dosta proizvođača često želi samo zadovoljiti formu (obavljanja analize) radi ostvarivanja poticaja a ne racionalne i ekološki prihvatljive gnojidbe i proizvodnje. Kvalitetna analiza tla obuhvaća pravilno uzimanje uzoraka tla, laboratorijsku analizu i tumačenje rezultata analize, odnosno izradu preporuke. Analizom tla utvrđuju se fizikalno-kemijska svojstva tla koja što omogućava pravilnu primjenu mineralnih i organskih gnojiva, uvođenje mjera popravka tla, rješavanje deficita pojedinih elemenata te održavanje i/ili podizanje efektivne plodnosti tla.
Popis ovlaštenih laboratorija (za profesionalne poljoprivredne proizvođače) i svih onih u kojima je moguće obaviti analizu tla (za vlastite potrebe):
- Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu – centar za tlo (referentni)
- Euroinspekt – Croatiakontrola d.o.o. (ovlašteni)
- Agronomski fakultet u Zagrebu, Analitički laboratorij Zavoda za ishranu bilja (ovlašteni)
- Labosan d.o.o. (ovlašteni)
- Inspecto d.o.o. (ovlašteni)
- Poljoprivredni fakultet u Osijeku (ovlašteni)
- Arvi d.o.o.
- Institut za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu
- Institut za poljoprivredu i turizam Poreč, Pedološki laboratorij
- Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu
- Agroexpert d.o.o.
- Visoko gospodarsko učilište u Križevcima
Gnojidbenu preporuku treba shvatiti kao savjet stručnjaka za ishranu bilja i gnojidbu koji sadrži dozu, oblik gnojiva i način njegove primjene, a uvažava sve čimbenike koji utječu na rast, razvitak, visinu prinosa i njegovu plodnost. Gnojidbena preporuka sadrži, pored potrebne doze (potrebna količina aktivne tvari u kg ha-1) i količine kompleksnog (više sadržanih hranjiva) i pojedinačnih gnojiva (po hektaru i za parcelu), “idealnu” formulaciju gnojiva i “bilancu” zadovoljenja hranjiva u odnosu na proračunatu potrebu.
Za sva pitanja vezana za kemijsku analizu tla i pravilno uzorkovanje tla, možete nam se javiti putem sljedećih e-mail adresa:
Piše: Zvonimir Jukić, Kemijsko-tehnološki fakultet Sveučilišta u Splitu