Tlo je vrlo složen sustav građen iz nekoliko faza – krute, tekuće, plinovite u žive faze. Struktura i svojstva tla nisu nepromjenjivi, već e tlo konstantno mijenja u prirodnim ciklusima. Tijekom stalnih promjena tlo nastoji održati povoljnu strukturu i oslobađati hranjive elemente neophodne za život biljaka i mikroorganizama u tlu.
Za visoku poljoprivrednu produktivnost potrebno je voditi računa o plodnosti i opskrbljenosti tla hranjivim elementima. Na to se onda nadovezuje i odgovor zašto gnojiti. U nastavku više o problematici.
Plodnost i produktivnost tla
Izraz plodnost tla označava njegovu sposobnost da biljkama osigura hranjiva i vodu, dok produktivnost tla ovisi još o načinu i tipu korištenja tla, odnosno gospodarenju tlom. Plodno tlo se ističe karakteristikama kao što su neutralna ili blizu neutralna pH reakcija (vrijednost), bogata su hranjivim tvarima koje biljke mogu usvojiti, dobrih su fizikalno – kemijskih svojstava i ne sadrže štetne tvari (teški metali, nerazgrađeni ostaci pesticida, organski onečišćivači, …).
Plodnost tla je tijesno povezana s kapacitetom tla. Kapacitet tla označava njegovu sposobnost da osigura potrebnu hranu biljkama u adekvatnim količinama. Najjednostavnije rečeno, tlo predstavlja supstrat u kojem se u vodenoj otopini nalaze hranjivi elementi koje biljke putem korijenskoga sustava usvaja i transformira u sebi pogodne oblike.
Sa stajališta praktične agrokemije, plodno tlo se definira kao tlo koje u tijeku čitave vegetacije osigurava biljkama dovoljno hranjiva i na kojima se trajno postižu visoki prinosi.
Koji je zadatak gnojidbe i zašto je potrebno gnojiti?
Iako je u svijetu, a pogotovo u razvijenim zemljama, trend razvoja alternativnih načina proizvodnje hrane, trenutačna proizvodnja hrane na svjetskoj razini nije dostatna za podmirenje potreba čovječanstva.
Uzgoj poljoprivrednih usjeva je oduvijek bio i bit će rizičan, podjednako zbog vremenskih i tržišnih uvjeta. Stoga si poljoprivredni proizvođači ne mogu priuštiti ne učinkovitu i li pogrešnu primjenu gnojiva. To podrazumijeva premale ili prevelike doze gnojiva.
Poljoprivrednici su najčešće u dilemi trebaju li gnojiti prema analizi tla, odnosno prema gnojidbenoj preporuci ili ne, može li se gnojidba izostaviti, djelomično ili potpuno. Ključ ispravne odluke o načinu, količini i vremenu gnojidbe je kemijska analiza tla koja govori o opskrbljenosti tla hranjivim tvarima. Na osnovu te informacije i poznavanja potreba za hranjivim tvarima usjeva koji se obrađuje, može se donijeti ispravna odluka o količini i vrsti gnojiva.
Zadaci gnojidbe su, ovisno o opskrbljenosti tla, očuvanje sadržaja hranjiva na istoj razini, podizanje razine opskrbljenosti hranjivima te podizanje efektivne plodnosti tla.
Gnojidba je najvažniji činitelj produktivnosti tla jer utječe na povećanje prinosa i do 50 % u odnosu na ostale agrotehničke mjere (navodnjavanje, obrada, izbor kultivara, zaštita, …) jer održava i podiže prirodnu plodnost tla i najviše povećava vrijednost uloženog rada i sredstava u poljoprivrednu proizvodnju, ali mora biti primjerene potrebama, uzrastu i stanju usjeva, jer suvišni, neusvojeni dio hranjivih tvari može eskalirati u onečišćenju okoliša, prije svega podzemnih voda.
Često se pogrešno smatra kako je učinkovitost gnojiva najvažniji pokazatelj uspješnosti gnojidbe. Međutim, gnojidba je najprije u funkciji veće produktivnosti biljno-proizvodnog sustava, jer je podjednako važna i nadoknada svih oblika gubitaka (usvajanje od strane usjeva ili ispiranje iz tla).
Piše: Zvonimir Jukić, Kemijsko-tehnološki fakultet Sveučilišta u Splitu