Racionalna, ekonomski isplativa primarna organska proizvodnja podrazumijeva primjenu gnojiva u količinama koje odgovaraju potrebama i stanju biljaka (usjeva, povrća, nasada), plodnosti tla, profitabilnosti rada i uloženih sredstava te istovremeno vodi računa o vremenskim uvjetima, okolišu i mogućem prinosu. Bez odgovarajuće gnojidbe nema visokih i stabilnih prinosa, potrebne kakvoće proizvoda niti profitabilnosti pa se gnojidba opravdano smatra najvažnijom agrotehničkom mjerom u primarnoj organskoj proizvodnji. Određivanje same doze gnojiva, njegove vrste , vremena i načina primjena mora se temeljiti na znanstvenim i stručnim spoznajama o raspoloživosti i odnosima hranjiva u tlu, fiziološkim potrebama biljke te same ekonomičnosti proizvodnje. Zašto je to tako? Prvenstveno zato što tlo nikako nije nepresušan izvor hranjiva i prirodnim putem ne može osigurati dovoljno hranjivih elemenata potrebnih za ostvarivanje visokih prinosa. Stoga je gnojidbom potrebno u tlo vratiti ono što se poljoprivrednom proizvodnjom “odnese”. Svaka kulturna biljka za svoj rast i razvoj ima određene zahtjeve u opskrbi biljnim elementima. Sve te elemente kulturne biljke uglavnom koriste iz tla. Da ne bi došlo do poremećaja ravnoteže biljke, tla i okoliša, gnojidbom možemo osigurati potrebne količine određenih biljnih hranjiva, vraćajući te iste elemente u količini koju je potrošila ili iznijela određena biljna kultura.
Što su to elementi biljne ishrane?
Rast svih organizama ograničen je i ovisi o količinama pristupačne hrane. Za biljke su to biljna hranjiva koja se dodaju različitim načinima i modelima gnojidbe. Biljna produkcija, osim organogenih elemenata neophodnih svim živim bićima (ugljik, kisik, vodik), zahtijeva i više mineralnih elemenata. Stoga, elemente biljne ishrane, i organske i mineralne, nazivamo neophodna biljna hranjiva, a biljke ih usvajaju u više kemijskih oblika. Dakle, biljna hranjiva ili elementi biljne ishrane su kemijski elementi i molekule čije podrijetlo može biti organsko ili anorgansko, ovisno o tome potječu li iz minerala Zemljine kore ili su produkti razgradnje žive tvari, npr. humusa, žetvenih ostataka, organskih gnojiva, …
Hranjive tvari (biogeni ili esencijalni elementi) čini tek 17 kemijskih elemenata bez kojih biljke ne mogu opstati, dok se usvaja znatno veći broj kemijskih elemenata. Budući da svako biljno hranjivo ima određenu fiziološku ulogu u biljci, a pri tome biljka ne zahtjeva svako hranjivo u istoj količini, svi elementi biljne ishrane dijele se na:
- makroelemente (C, O, H, N, P, K, S, Ca, Mg, Fe)
- mikroelemente (B, Mn, Zn, Cu, Mo, Cl, Ni)
- korisne elemente (Co, Na, Al, Si, Se, V)
- toksične elemente (Cr, Cd, U, Hg, Pb, As)
Uloga makroelemenata u biljnoj ishrani
Dušik, N. Dušik je element prinosa i utječe na razvoj zelene mase na biljci. Bez dovoljno razvijene zelene mase nema ni fotosinteze, a posljedično ni stvaranja organske tvari. Uz to, važno je napomenuti i to da je dušik konstituent aminokiselina, amida, proteina, nukleinskih kiselina i koenzima.
Fosfor, P. Fosfor je važan za razvoj korijenovog sustava, cvjetova, u cvatnji i oplodnji, a bez razvijenih cvjetova nema kvalitetne cvatnje i oplodnje, a time ni sjemena. Fosfor je ključan u akumulaciji energije i strukturnom integritetu biljke jer je konstituent fosfata šećera, fosfolipida, a ujedno je presudan u stvaranju adenozintrifosfata (ATP) kao energetske pohrane.
Kalij, K. Element koji povećava otpornost biljke na sušu i bolesti, promotor je kvalitete, utječe na translokaciju šećera, formiranje škroba te rast korijena.
Magnezij, Mg. Važan je kao sastavni dio zelene biljke jer je ugrađen u strukturi klorofila, također sudjeluje u izgradnji stanične stijenke i važan je kao aktivator enzima.
Kalcij, Ca. Sudjeluje u regulaciji biljnog metabolizma i izgradnji stanične stijenke. Ujedno je važan za normalizaciju tla.
Sumpor, S. Sudjeluje u izgradnji bjelančevina, biljnih ulja i vitamina.
Uloga mikroelemenata u biljnoj ishrani
Željezo, Fe. Bitno je u razvoju asimilacijske površine, odnosno zelenog lišća, pa se tako 80 % željeza nalazi u biljnoj tvari u kloroplastima.
Cink, Zn. Utječe na metabolizam mnogih tvari, rast biljaka a ujedno je i sastavni dio mnogih enzima.
Bakar, Cu. Sastavni je dio enzima u oksidacijskim procesima, ima izražen afinitet prema proteinima, stoga je oko 70 % bakra vezano u kloroplastima.
Bor, B. Utječe na dozrijevanje, kvalitetu proizvoda, smanjuje potrebe za kalcijem, povećava usvajanje kalija i važan je za cvatnju.
Mangan, Mn. Sastavni je dio enzima, ima važnu ulogu u fotosintetskim transportima te redukciji nitrata do dušika.
Silicij, Si. Pripada korisnim elementima, a ima sličnu funkciju kao fosfor i bor te utječe na čvrstoću staničnih stjenki.
Piše: Zvonimir Jukić, Kemijsko-tehnološki fakultet Sveučilišta u Splitu